Osnovna škola braće Radića, Bračević

Postavljena je spomen ploča na rodnoj kući dr. fra Vicka Kapitanovića u zaseoku Kapitanovići u Donjem Ogorju.

U župnoj crkvi sv Jure u Ogorju održana je Sveta Misa za pokojnika, koju je predvodio fra Stipan Bešlić, gvardijan Franjevačkog samostana u Omišu, uz podvorbu župnika Ogorja fra Danijela Stipanovića i župnika Crivca fra Božu Gulića.

Fra Vicko Kapitanović rođen je 12. lipnja 1944. u župi Ogorje, od oca Jure i majke Jandre r. Čolak. Osnovnu je školu završio u Ogorju Donjem u razdoblju od 1950. do 1958. godine. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu u razdoblju od 1958. do 1963. godine. U Franjevački novicijat na Visovcu stupio je 9. srpnja 1960. Prve jednostavne zavjete položio je 11. srpnja 1961.,  a svečane redovničke zavjete položio je 25. ožujka 1966. pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj od 1964. do 1968. godine. Sveti red đakonata primio je 9. ožujka 1968. Za svećenika je zaređen u Splitu iste godine 29. lipnja po rukama msgr. Ive Gugića. Mladu je misu fra Vicko proslavio u svom rodnom Ogorju 30. lipnja 1968. godine.

S teološkim studijem fra Vicko je nastavio na Papinskom ateneju „Antonianum“ u Rimu,  gdje je 1969. postigao licencijat iz teologije (naslov magistra). Nakon toga upisao je studij crkvene povijesti na sveučilištu „Gregoriana“ u Rimu i studij arhivistike (Archivum Secretum Vaticanum) 1969./70., te studij diplomatike i paleografije (Scuola Vaticana di paleografia e diplomatica) (1969./70; 1970./71.) u Vatikanu. Arhivistiku je diplomirao 1970., a diplomatiku i paleografiju 1972. Nakon toga dvije godine je predavao povijest na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, u šk. godinama od 1972. do 1974. Doktorski je rad obranio 1977. u Rimu. Doktorsku je diplomu primio 10.  studenog 1978. Rješenjem Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz 1986. diploma mu je priznata „kao odgovarajuća doktoratu znanosti iz znanstvenog područja povijesnih znanosti“.

Od ljetnog semestra  akademske godine 1977./78. fra Vicko predaje na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj opću i nacionalnu povijest Crkve  i povijest Provincije Presvetog Otkupitelja. U svojoj dugoj nastavničkoj karijeri, fra Vicko je predavao i druge predmete: povijest teologije, kršćansku arheologiju, franjevaštvo, patrologiju, povijest umjetnosti, povijest religija i metodologiju. Uz to je obavljao službe voditelja samostanske i učilišne biblioteke u Makarskoj, te službe rektora Bogoslovije, definitora Provincije, generalnog vizitatora slovenske Franjevačke provincije sv. Križa, provincijskog predstojnika studija i službu vikara Provincije. Od 1982. fra Vicko je bio provincijski arhivar i bibliotekar, te određeno vrijeme i urednik časopisa Služba Božja. Bio je profesor gost na Papinskom ateneju „Antonianum“ od 1987. do 1992. godine.

Ujedinjenjem dviju Teologija i stvaranjem KBF-a, kao nove sastavnice Sveučilišta u Splitu, od 1999.  do svoga umirovljenja 2009. godine, fra Vicko radi kao profesor na KBF-u. Uz to je od1995. fra Vicko aktivan i kao vanjski suradnik Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Nastupao je nebrojeno puta na različitim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu. Pisao je za brojne domaće i inozemne časopise, napisao je pozamašan broj knjiga, knjižica, znanstvenih članaka, rasprava, ocjena i prikaza. Solun, Krakow, Budimpešta, Heidelberg, Rim, Paris-Sorbonna, Kairo, Aleksandrija neka su od brojnih svjetskih odredišta koja nam mogu  pomoći u stvaranju slike o razmjerima i učestalosti fra Vickove prisutnosti u svijetu znanosti, kao priznatog stručnjaka za crkvenu i civilnu povijest. Kao takav, fra Vicko je primio brojna priznanja i odlikovanja. U prigodi fra Vickova umirovljena godine 2009. Sveučilište u Splitu mu je dodijelilo Plaketu za izvanredan doprinos razvoju samog Sveučilišta a dvije godine kasnije 2011. stigla mu je i nagrada za životno djelo od strane Splitsko-dalmatinske županija. Te nas činjenice i danas vesele, ne samo jer je riječ o članu naše Provincije, već i zbog njega samoga, za kojega smo znali da nije radio da bi skupljao priznanja, već iz ljubavi prema znanosti i povijesnoj istini.

Shrvan teškom bolešću fra Vicko je u četvrtak, 22. listopada 2015., u 72. godini života, 56. redovništva i 48. svećeništva,  okrijepljen svetim sakramentima,  završio svoje ovozemaljsko putovanje.

Fra Joško Kodžoman, provincijal