Prvi dan: Kuterevo i Ogulin
Naši su učenici nakon dugo vremena sudjelovali u višednevnoj terenskoj nastavi, stoga s ponosom i puna srca pišemo ove retke! U ranim jutarnjim satima, točnije u 6:45 iz Vrbe i oko 7:15 iz Ogorja, započelo je njihovo putovanje ispunjeno uzbuđenjem, pjesmom i, kako samo naše učenice znaju, ojkanjem koje je zvonilo autobusom i budilo emocije u svima prisutnima.
Prva postaja našeg putovanja bilo je selo Kuterevo gdje se smjestilo Utočište za mlade medvjede, topla i skrovita velebitska dolina nedaleko od Otočca u kojoj ljudi i priroda još uvijek dišu istim ritmom. Tijekom vođenog obilaska učenici su imali priliku upoznati volontere i saznati više o svakodnevici ovih čudesnih stvorenja. Prvi medvjedi stigli su ondje još 2002. godine, a danas se skrbi o njih devet. Radi se o medvjedima koji se iz raznih razloga ne mogu vratiti u svoje prirodno stanište (krivolov, prometne nesreće, ozljede, uništeno stanište i sl.). Ovo hvalevrijedno utočište u cijelosti se financira donacijama, a funkcionira zahvaljujući nesebično radu hrvatskih i europskih volontera. Tijekom našeg obilaska susreli smo francusku obitelj koja se priključila skupini volontera na tjedan dana te par Nijemaca s kojima su naši učenici ponosno razmijenili i koju riječ na njemačkome jeziku. Utočište je posljednjih godina prošireno te ima nekoliko zasebnih sekcija, a oko svih je uređena šetnica. Medvjedi su od posjetitelja odvojeni ogradom od kojih je jedna električna. Na sreću, poslužilo nas je i vrijeme te je prestalo kišiti tijekom cijelog razgleda u Kuterevu.
Nakon posjeta Kuterevu zaputili smo se u obližnji restoran u Otočcu kako bismo ručali. Puna želudca put nas je dalje vodio prema Ogulinu, gradu priča i legendarnih krajolika. Netom pred dolazak naša Tatjana, stručni vodič, ispričala je učenicima legende o nastanku planine Klek i Đulinom ponoru koje vrijedi prepričati. Planina Klek i Đulin ponor povezani su bogatom lokalnom mitologijom i legendama koje su oblikovale kulturni identitet toga kraja. Legenda kaže da je sam Klek zapravo začarani div. Prema jednoj verziji div je pokušao osvojiti nebo, ali je za kaznu okamenjen. Njegov profil u ležećem položaju vidljiv je iz daljine: čelo, nos i brada jasno se ističu u konturama planine.
Đulin ponor nalazi se u samom središtu Ogulina gdje rijeka Dobra nestaje u dubokoj jami. Ime ponora dolazi od tragične ljubavne priče. Prema legendi Đula (ili Zulejka) bila je kći ogulinskog kapetana. Zaljubila se u vojnika koji nije bio njezinog ranga, bio je običan vojnik što je izazvalo gnjev njezina oca. Kad je mladić poginuo u borbi (ili bio ubijen po očevu naredbi prema nekim verzijama), Đula iz očaja skače u ponor rijeke Dobre koja u tom dijelu ulazi pod zemlju. Od tada se taj ponor naziva Đulin ponor, a mnogi tvrde da se u sumrak može čuti jecaj ili vidjeti sjena nesretne djevojke. Pod dojmom ispričane legende i sa strahopoštovanjem razgledali smo Đulin ponor, a neki su pokušavali vidjeti Đulinu sjenu i čuti njezin jecaj.
Sljedeća postaja bio je Zavičajni muzej koji je učenike poveo na putovanje kroz prošlost ogulinskog kraja, od etnološke i kulturne baštine do geoloških čuda. Muzej je smješten u glavnoj zgradi Frankopanskog kaštela (Starog grada Ogulina) kojeg je, nad samom liticom kanjona rijeke Dobre, oko 1500. godine dao sagraditi feudalni gospodar knez Bernardin Frankopan za obranu od turskih osvajanja. Učenici su u Muzeju razgledali stalni muzejski postav koji čuva uspomene na povijesna događanja, značajne osobe te kulturne i prirodne vrijednosti ogulinskog kraja prikazane kroz: Zbirku kamenih spomenika, Zbirku Domovinskog rata i Spomen sobu poginulim, umrlim i nestalim braniteljima, Etnografsku zbirku, Građansku zbirku, Spomen sobu Ivane Brlić Mažuranić, Alpinističku zbirku, Arheološku zbirku, Ćeliju br. 6 i Umjetničku zbirku. Također, Muzej čuva predmete vezane uz stare obrte i zanate, brojne tehničke predmete, stare fotografije te Zbirku razglednica i čestitki.
Prava čarolija čekala nas je u Ivaninoj kući bajki, multimedijalnom centru posvećenom Ivani Brlić-Mažuranić, našoj, usudili bismo se reći, najvećoj književnici. Razgled je započeo radionicom pisanja vlastite bajke. Učenici su bacali kocku čije su plohe nosile određene smjernice (mjesto radnje: šuma, dvorac i sl., događaj, životinja, preobrazba i čarobni predmet…) koje su učenici trebali zapisati, a zatim sve to pretvoriti u vlastitu priču. Prostorija se u trenu pretvorila u svijet vila, zmajeva, začaranih šuma i neobičnih junaka. Djeca su bila potpuno posvećena zadatku, tiha, koncentrirana, maštovita i napisala su priče koje su nas sve oduševile. Voditeljica radionice nije skrivala svoje iznenađenje i pohvalila ih je za ozbiljnost, kreativnost i prekrasne bajke koje su stvorili.
Nakon što su maštovito ispisali vlastite bajke na radionici, učenici su nastavili svoje bajkovito putovanje kroz Ivaninu kuću uz stručno pripovjedno vodstvo. Dočekao nas je ni manje ni više nego simpatični patuljak Domaći Malik Tintilinić, kostimirani vodič, koji nas je s osmijehom uveo u svijet Ivane Brlić-Mažuranić. Iako je kuća osmišljena tako da se može istraživati samostalno, pripovjedno vodstvo donijelo je dodatnu čar, prostor je oživio, a svaki kutak ispričao je svoju priču. Djelatnici Ivanine kuće bajke prilagodili su sadržaj uzrastu učenika, a način na koji su povezivali informacije o Ivaninu životu, bajkama i mitologiji ogulinskog kraja bio je zanimljiv, topao i pristupačan. Učenike se dojmio i animirani film o Ivaninim snovima, inspiriranim krajolikom i narodnim predajama koji je dodatno produbio njihovo razumijevanje bajke kao književne vrste i kao dijela kulturnog nasljeđa. Posjet Ivaninoj kući bajke bio je pravo malo čudo za naše učenike, mjesto gdje su bajke doslovno oživjele pred njihovim očima.
Nakon poučnog i maštovitog razgleda Ivanine kuće bajke učenici su se smjestili u hotel Frankopan, udaljen tek nekoliko minuta hoda. Hotel s četiri zvjezdice bio je za mnoge prvo iskustvo noćenja izvan roditeljskog doma što je dodatno pridonijelo uzbuđenju i posebnosti ovog putovanja.
Večer je bila ispunjena aktivnostima: organizirana je večera u hotelu, a potom i kviz znanja o Ivani Brlić-Mažuranić, Ogulinu i svijetu bajki. Znanje, snalažljivost i timski duh najviše su pokazali učenici ekipe “Cava” (Andrea Kerum 8.b; Ante Dabro 6.a, Dario Didić 5.b, Marko Raić 5.b, Jakov i Ivan Svalina 5.b) koji su osvojili prvo mjesto. Nagrade su im svečano uručene sljedeći dan nakon ručka.
Učenici su prošetali Ogulinom i pod svjetlima uličnih lampi. U noćnoj šetnji počastili su se u obližnjoj slastičarnici te su zastali ispred crkve sv. Križa, mjesta krštenja Ivane Brlić-Mažuranić. Po povratku u hotel učenici su još neko vrijeme tiho prepričavali dojmove po sobama, a potom zaspali.
Drugi dan: Dolina jelena – priroda u najljepšem obliku
Nakon bogatog hotelskog švedskog stola za doručak krenuli smo prema Ranchu Dolina jelena u Drežnik Gradu. Ovo prostrano imanje koje se prostire na 15 hektara, dom je više od stotinu jedinki divljači. Učenici su imali priliku izbliza promatrati jelene, srne i druge šumske životinje u gotovo netaknutoj prirodi, slušati zanimljive priče o njihovim navikama, prehrani i ulozi u očuvanju biološke raznolikosti.
Posebno dojmljivo bilo je predavanje dvije stručne voditeljice koje su učenicima objasnile kako i zašto jeleni odbacuju rogove te kako prepoznati različite vrste. Osim edukativnog dijela, učenici su uživali u kratkoj zakusci s domaćim sirevima i kobasicama, a zatim su se prepustili slobodnoj igri i druženju u prirodi.
Dan smo nastavili ručkom u obližnjem restoranu gdje su dodijeljene glavne nagrade pobjednicima i utješne nagrade sudionicima kviza. Nažalost, polako se primicalo vrijeme povratka koje je proteklo samo uz pjesmu i veselje. Ispred škole smo se vratili u predvečerje. Umorni, ali s osmijehom na licu, obogaćeni novim prijateljstvima, ispunjeni dojmovima, novim znanjima i lijepim uspomenama završili smo našu terensku nastavu.
Od srca zahvaljujemo svim donatorima koji su, svojim nesebičnim doprinosom, omogućili našim učenicima sudjelovanje u terenskoj nastavi, iskustvu koje im je donijelo nova znanja, otvorilo poglede i ostavilo trag koji će pamtiti. Veliko hvala tvrtkama: Adriagate d.o.o., Inter S.T.E.E.L. d.o.o., TOMIČIĆ d.o.o., Bigava d.o.o.; Općini Muć, Željku Ćurkoviću, Dariu Dadi Šperkovu, fra Damiru Ćikari i župljanima te pojedinim učiteljima.