„Čovjek slijepac sjedio je na stepenicama pred jednom zgradom. Do nogu je stavio šešir, a ispred njega papir na kojemu je pisalo: “Slijep sam, pomozite mi, molim vas”.

Novinar, koji je onuda prolazio, zaustavio se i primijetio da je u šešir ubačeno samo par novčića. Nagnuo se, ubacio i on par novčića i bez traženja dopuštenja, uzeo papir, okrenuo ga i napisao novi tekst.

Tog istog popodneva novinar je navratio do slijepca i primijetio da je šešir gotovo pun sitniša i novčanica… Slijepac je prepoznao korak čovjeka i upitao ga nije li možda on onaj koji je napisao novi tekst na papiru i što je napisao?!

Novinar odgovori: “Ništa što ne bi bilo istinito – prepisao sam tvoje riječi ali na drugačiji način”, nasmiješio se i nastavio put.

Slijepac nije nikad doznao da je na njegovu komadiću papira pisalo:

“Danas je proljeće…a ja ga ne mogu vidjeti”. „