Jednog je znanstvenika - istraživača koji je otkrio više vrlo značajnih stvari u medicin, novinar upitao čemu pripisuje svoju veliku kreativnost i uspješnost. Odgovorio je da, prema njegovom mišljenju, sve to potječe od jednog iskustva s majkom koje je imao kada su mu bile neke dvije godine. Pokušao je iz frižidera izvaditi bocu mlijeka, no ona mu je iskliznula iz ruku i pala na pod, a mlijeko se razlilo po cijeloj kuhinji; bilo je to cijelo more mlijeka. 

Kad je majka došla u kuhinju, umjesto galame, držanja predavanja i kažnjavanja, rekla je:

-Robert, kakav si to prekrasan svinjac napravio?! Nikad još nisam vidjela toliku lokvu mlijeka. Dobro, šteta je učinjena! Hoćeš li se sad malo igrati u tom mlijeku prije nego što ga počistimo?

Naravno da je htio. Nakon par minuta, mama je rekla:

- Znaš Roberte, kad god napraviš ovakav svinjac, trebaš ga počistiti i sve treba biti kao što je bilo. Dakle, kako bi to volio učiniti? Imamo spužvu, ručnik ili krpu; što hoćeš?

Izabrao je spužvu, pa su mama i on zajedno pokupili mlijeko i očistili pod.

- Znaš, rekla je potom mama, ovo sad je bio jedan propali pokus toga kako malim ručicama nositi veliku bocu. Idemo sad u dvorište, napunit ćemo bocu vodom i vidjet možeš li otkriti način da ju nosiš bez da ju ispustiš.

Mali je dječak toga dana naučio da može sigurno nositi bocu uhvati li ju pri vrhu, objema rukama. To je bio trenutak i kada je shvatio da se ne treba bojati pogrešaka. 

Svi griješe. Bitno je jedino kako ćemo se ponašati nakon što pogriješimo - priznati i pitati za oprost ili pokušati ponovno ili pokušati na drugačiji način. Ono što nikako nije konstruktivno je praviti se da nikada ne griješimo i pokušati ignorirati pogreške.