Oproštaj sa dragom kolegice bio je lijep i svečan, ali i tužan i ganutljiv, a pala je i poneka suza na rastanku. Iduću školsku godinu teško je zamisliti bez dragog lica kojeg smo svakodnevno susretali u zbornici, u razredu, na hodniku, razrednom i učiteljskom vijeću kada je svojim životnim i učiteljskim iskustvom pomogla u rješavanju nastalih problema.

Predano, s puno entuzijazma i ljubavi prema svom poslu, radila je do posljednjeg dana. Za sve je imala lijepu riječ i pravi odgovor pa će još dugo ostati s nama. Tu u našim srcima i mislima. Njeni savjeti, životni i stručni, vrijedni su čuvanja. 

Hvala, kolegici Jovanki za svu ljubav i privrženost koju je tijekom cijelog svoga učiteljskog djelovanja u školi iskazala svojim istinskim zajedništvom prema svim kolegama i aktivnim zalaganjem za napredak svojih učenika, kao i samog prosperiteta naše Škole.

Nadamo se, da će i dalje ostati suradnica u daljnjem napredovanju škole kao naš Prijatelj škole, te da odlazak u mirovinu nije i prekid našeg zajedništva.

Želimo joj da svoju mirovinu provede u zdravlju i sreći sa svojim najmilijima, da učini sve što nije stigla dok je radila.