Stiglo je proljeće, a s njime i želja učitelja Nikole Rušinovića i učenika 5a i 6a razreda da se uključe u prirodne cikluse. Odlučili su saditi stabla i tako oplemeniti okoliš škole. Zasukali su rukave, donijeli alat i zemlju i krenuli kopati rupe za sadnice.

Ubrzo su uvidjeli da nije nimalo lako posaditi stablo. Rupa mora biti dovoljno duboka i ispunjena dobrom zemljom da bi mlado stablo smoglo snage da naraste. 

Do sada su zasadili tri stabalca: dvije koštele i jedan divlji kesten.

Nakon sadnje osjetili su zadovoljstvo učinjenim poslom. Rodili su se planovi za još sadnji, a možda i mali vrtlić.