Osnovna škola braće Radića, Bračević

"Sreća nije nagrada, ona je posljedica."

Robert Green Ingersoll

Trebamo samo biti oprezni, jer svaka odluka sa sobom nosi posljedice. U sljedećoj priči ću to pokušati malo bolje objasniti:

TRUDNA TEĆA

Jednog popodneva jedan je čovjek tražio svoga susjeda da mu posudi teću. Vlasnik teće nije baš bio previše solidaran, ali osjećao se obveznim posuditi mu je. Nakon četiri dana teća nije bila vraćena, tako da je, uz izliku da mu je potrebna, otišao moliti susjeda da mu je vrati.

"Baš sam se htio popeti k vama da vam je vratim...

Porođaj je bio tako težak!"

"Kakav porođaj?"

"Dok je teća rađala."

"Molim?"

"Niste znali? Teća je bila trudna."

"Trudna?"

"Da, sinoć je rodila. Zato se morala odmarati, ali sad se oporavila."

"Odmarati?"

"Da. Samo sekundu, molim vas."

I ušavši u kuću, izvadio je teću, vazu i tavu.

"To nije moje. Samo teća."

"Ne, vaše je. To su tećine kćeri. Ako je teća vaša, vaše su i kćeri."

Čovjek je pomislio kako je njegov susjed sasvim lud.

"Ali bolje će biti da mu povlađujem", rekao je sam sebi.

"Dobro, hvala."

"Nema na čemu. Zbogom."

"Zbogom, zbogom."

I čovjek je otišao kući s vazom, tavom i tećom. Toga popodneva susjed je opet pokucao na vrata.

"Susjede, možete li mi posuditi odvijač i stegu?"

Čovjek je sada osjećao veću obvezu nego prije.

"Da, naravno."

Ušao je pa izašao sa stegom i odvijačem. Prošlo je gotovo tjedan dana i, kad je već mislio da će otići po svoje stvari, susjed je pokucao na vrata.

"Susjede, vi ste znali?"

"Što?"

"Da su odvijač i stega par."

"Ma nemojte!" rekao je čovjek razrogačenih očiju.

"Nisam znao."

"Slušajte, bio sam nepažljiv. Kratko sam ih ostavio same i zatrudnjela je."

"Stega?"

"Stega! Donio sam vam njihovu djecu."

I, otvorivši košaricu, dao mu je nekoliko vijaka, matica i čavala, koje je, prema njegovim riječima, rodila stega. Sasvim je lud, pomislio je čovjek. Ali čavli i vijci uvijek dobro dođu. Prošla su dva dana. Susjed gnjavator opet je došao.

"Neki dan", rekao mu je, "kad sam vam donio stegu, vidio sam da na stolu imate prekrasnu zlatnu amforu.

Možete li biti tako ljubazni i posuditi mi je na jednu noć?"

Vlasniku amfore zablistale su oči.

"Kako ne", rekao je velikodušno. Ušao je u kuću i izašao s amforom koju je susjed želio posuditi.

"Hvala, susjede."

"Zbogom."

"Zbogom."

Prošla je ta noć, i sljedeća, a vlasnik amfore nije se usudio nazvati susjeda kako bi ga zamolio da mu je vrati. Ipak, budući da je prošlo tjedan dana, nije se mogao oduprijeti svojoj zabrinutosti i otišao je k susjedu tražiti amforu.

"Amfora?" upitao je susjed. "A! Niste čuli?"

"Što?"

"Umrla je pri porođaju."

"Kako umrla pri porođaju?"

"Da, amfora je bila trudna i umrla je tijekom porođaja."

"Recite, vi mislite da sam ja glup? Kako zlatna amfora može biti trudna?"

"Čujte, susjede. Prihvatili ste tećinu trudnoću i porođaj. Prihvatili ste vjenčanje i potomstvo odvijača i stege. Zašto sada ne biste prihvatili trudnoću i smrt amfore?"

Kada donesemo odluku, onda ju dobivamo u paketu. Ne možemo koristiti svoja prava bez da poštuju obveze, ne možemo uživati dobrobiti situacije bez da prihvatimo i njene loše strane. Na svaku situaciju možemo gledati kao na prijateljstvo. Kada nekoga odaberemo za svog prijatelja, uživamo u druženju s tom osobom zbog njenih vrlina. Isto tako, prihvaćamo tu osobu i s njenim manama.